Poziv: Međunarodni kongres logoterapije

Dragi i poštovani prijatelji logoterapije!

Zadovoljstvo nam je pozvati vas na Međunarodni kongres logoterapije koji će se ove godine održati na hibridan način:

uživo u Hotelu Matija Gubec u Stubičkim Toplicama:

ali i putem interneta uz izravni prijenos (15. i 16. 5. 2021. godine).

Poziv na sudjelovanje na kongresu možete pronaći ovdje:


Program Kongresa 2021. na hrvatskom jeziku

Program Kongresa 2021. na engleskom jeziku

Organizatori:

Hrvatska udruga za logoterapiju – Logos

Hrvatski centar za logoterapiju i egzistencijalnu analizu – HCLEA

Novo izdanje knjige ‘Liječnik i duša’

Nedavno je u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno re-izdanje Franklovog prvijenca ‘Liječnik i duša’. Ovu knjigu s punim pravom možemo nazvati ‘biblijom’ logoterapije.

Predgovor ovom novom izdanju knjige ‘Liječnik i duša’ napisao je dr. Križo Katinić, psihijatar, psihoterapeut, profesor i publicist.

Knjigu možete nabaviti u knjižarama Kršćanske sadašnjosti po pristupačnoj cijeni od 100,00 kn.

 

U novom broju časopisa KANA, kao jedan od središnjih tekstova, objavljen je razgovor s dr. Križom Katinićem. U razgovoru se, osim na spomenutu knjigu i logoterapiju, osvrnuo na temu smrti, straha od smrti, gubitka smisla, odnos kršćanske vjere i smisla i niz drugih zanimljivih tema, kojima je u pozadini bogato iskustvo dr. Katinića s pacijentima.

Dr. Križo Katinić za Kanu: ‘Želimo li izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi’

“Jasno je da je današnji čovjek (ako samo pomislimo na ovu globalnu koronakrizu) zabrinut, nesiguran, ustrašen, osamljen, unatoč svim pomagalima modernoga svijeta. Frankl upravo inzistira na neuništivoj potrebi čovjeka za traženjem smisla. To se osobito vidi u kriznim i tragičnim životnim situacijama u kojima ga vjera u smislenost života najlakše napušta. On tvrdi da je smisao moguće naći uvijek, bez obzira na teškoće, do posljednjeg daška života. Kao polazište za nalaženje smisla navodi usmjerenje na istinske vrijednosti, posebice na stajališne vrijednosti – one vrijednosti koje se odnose na zauzimanje stavova i onda kada nikakvim činom ne možemo promijeniti nepovoljnu stvarnost”, ističe dr. Katinić. Povezao je te teze i s Franklovom knjigom Liječnik i duša, rekavši da čitanjem te knjige nakon početne privlačnosti teksta neminovno slijedi teži postupak susretanja s vlastitim nedoumicama i zabludama u traženju smisla, uz nužan rastanak s lakim obećanjima na putu istinskog osmišljavanja života kao takvog, zamiješanog u gustu melasu turobne svakodnevice.

Dr. Katinić nerijetko govori o smrti i često je u njezinoj blizini, odnosno prati ljude koji se suočavaju ili s vlastitom smrću ili sa smrću drage i bliske osobe. Jednom je prilikom istaknuo da je fascinantno kako ljudi pred smrt odjednom počnu drukčije gledati na vrijednosti, točnije dijeliti važno od nevažnoga, relativizirati nepotrebne nesporazume i složene odnose s drugima. Na pitanje zašto smo skloni čekati do zadnjeg trenutka da bismo bacili drukčije svjetlo na vlastiti život, dr. Katinić je kazao:

“Živimo u svijetu obećanja, u svojevrsnom zaboravu, čini nam se da za sve uvijek ima vremena. Živimo kao da nam je obećan život koji tek treba jednom doći. I to je ljudski. Smrt bi jednom, tamo negdje na kraju, trebala doći, o njoj ne mislimo rado jer remeti naše planove, nade i očekivanja… Kad se suočimo s bliskom smrću, vremena više nema, počnemo misliti na ono propušteno, pogrešno učinjeno ili uopće na ono što nije, a moglo je i trebalo biti učinjeno. U tom se sastoji ta »fascinacija zadnjeg trenutka« u kojoj nam se stvari poslože i postanu jasne…”

Osvrnuo se i na to kako na vrijeme prepoznati gubitak smisla ili pak kako ga izbjeći:

“Ako želimo izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi iz provizornog drijemeža i trajanja po inerciji. Nije dobro da to učinimo kada je već prekasno”, napominje dr. Križo Katinić čiji razgovor za Kanu u cijelosti potražite u tiskanom izdanju revije.

Konkretna logoterapija

U pravilu suvremeni čovjek ima dovoljno onoga od čega može živjeti. Ali ono što mu često nedostaje jest znanje o pitanju čemu njegov život.

Tom je dijagnozom bečki psihijatar, neurolog i utemeljitelj logoterapije, Viktor Frankl, sažeo glavni problem koji do danas nije nimalo izgubio na aktualnosti.

E. Lukas slovi za najvažniju Franklovu učenicu u cijelom svijetu. U mnogim publikacijama ona zorno prikazuje na koji način logoterapija pomaže kod psihičkih bolesti, kako obogaćuje svakodnevicu zdravih osoba i kako sve nas nadahnjuje da vodimo smislen, uspješan život.

„Psihoterapija u dostojanstvu“ drugo je zajedničko djelo koje objedinjuje logoterapijsku teoriju (Lukas) s praksom brojnih primjera (Schonfeld).

Odgovoriti životu

Ovih je dana hrvatskom čitateljstvu predstavljena još jedna dragocjena knjiga Viktora Frankla. Riječ je o njegovoj autobiografiji objavljenoj pod naslovom ‘Odgovoriti životu’. Knjiga je objavljena u Nakladi Slap.

Franklovo svjedočanstvo iz Auschwitza dirnulo je milijune čitatelja. Ali, kako je tekao njegov život nakon toga? Tko je čovjek koji stoji iza tih knjiga? U ovoj autobiografiji svjetski poznati psihijatar priča o iskustvima koja su ga potakla na istraživanja sposobnosti suočavanja s krizama i problemima te učinila utemeljiteljem psihoterapije usmjerene na traženje smisla ljudske egzistencije: njegova židovska roditeljska kuća, rani doticaji sa Sigmundom Freudom i Alfredom Adlerom, njegov rad s mladima u krizama u kojima pomišljaju na samoubojstvo, njegovo protivljenje eutanaziji u vrijeme nacizma, političke posljedice. Izlazak iz logora i povratak u Beč, gdje je proveo ostatak života.

Fotografije iz obiteljske arhive nadopunjuju sjećanja Viktora E. Frankla, koji unatoč gubicima i patnji koje je proživio nije izgubio vjeru u dobro u čovjeku.

 

Misliti na druge uvijek je ljekovito

Razgovor s dr. Cvijetom Pahljinom, hrvatskom psihijatricom i utemeljiteljicom logoterapeutske metode Viktora Frankla u Hrvatskoj

Autor: Đurđa Beraković – Preuzeto s portala Bitno.net

Profesorica logoterapije i psihijatrica dr. Cvijeta Pahljina osvrnula se na teške prilike i situaciju u kojoj su se mnogi našli zbog pandemije koronavirusa i nakon razornih potresa te poručila: “Misliti na druge uvijek je ljekovito. Time se pokazuje naša ljudska sposobnost da zaboravimo na sebe i damo u središte svog interesa drugu osobu. To je najviše što čovjek kao duhovno biće može.” Istaknula je kako, osim fizičke i psihičke dimenzije, svaka osoba ima i duhovnu dimenziju, koja nam je dana u trenutku začeća, od Stvoritelja.

Bit ljubavi je usrećiti nekoga

“Po toj iskri Božjega Duha Njemu smo slični. On nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Ta Iskra ne umire, ona je vječna. Stvarajući nas mislio je na nas, na svakoga pojedinačno. Stvorio nas je iz ljubavi prema nama. On sam sebi je dovoljan, ali Ljubav želi nekoga usrećiti. Bit ljubavi je usrećiti nekoga, misleći na nekoga, radeći dobro za nekoga”, naglasila je.

U ovoj situaciji punoj različitih opterećenja, iskušenja, pitanja na koja ne znamo odgovore, važno je, kaže, da generacija koja nosi veću odgovornost, pruža primjer kako izdržati te zahtjevne situacije, kako sačuvati unutrašnji mir, ali iznad svega kako svjedočiti ljubav.

“Dobra je predodžba oceana iznad kojeg mogu puhati vjetrovi, dignuti se ogromni valovi, ali u svojoj dubini ocean zadržava mir. Slično bismo i mi u sebi samima trebali imati stabilan mir, mir koji proizlazi iz povjerenja u Stvoritelja, mir koji proizlazi iz toga da nam to povjerenje predstavlja čvrsti stup za kojeg se možemo uvijek u životu uhvatiti. Ta vertikala prema Bogu nešto je najviše što možemo prenijeti i dati drugima, bilo djeci ili ljudima oko nas u potrebi. Treba im reći da postoji vertikala za koju se mogu čvrsto uhvatiti i prepustiti sve brige Onome koji zna odgovore na sva pitanja na koja mi ne znamo”, rekla je.

Istaknula je također da u trenutku u kojem jesmo treba napraviti ono što nam se čini najsmislenije i najpotrebnije naše pozornosti.

Svatko može potražiti dobro u sebi

“Baviti se onime što nas u tom trenutku okružuje – naša je zadaća. Ljudi imaju kućne ljubimce koje vode u šetnju i brinu se za njih, imaju cvijeće koje treba zalijevati… Ali, više i od kućnih ljubimaca i od cvijeća važne su osobe, ljudi na koje ne treba zaboraviti u teškim prilikama, poput ovih vezanih uz potres i koronavirus”, istaknula je.

Svakako, napomenula je, to su prilike da pokažemo svoju solidarnost, da pokušamo, koliko se može, pomoći na bilo koji način, svatko prema onome kako može – netko može materijalno, netko može svojim dobrovoljnim radom, netko svojim radom u stručnim službama – poput vatrogasaca, zdravstvenih radnika i slično.

“Pedagozi su svakako u posebnoj poziciji zbog održavanja nastave. Potrebno je ne gubiti previše vremena kako bi se prijenos znanja nastavio u nekom optimalnom ritmu. To je dobro jer se time odvraća pažnja od svega dramatičnog, stresnog, opterećujućeg s čime se djeca i mladi mogu teško nositi. Naravno, to ne znači negirati probleme”, napomenula je Pahljina.

Pohvalila je i velik broj volontera koji su odmah nakon katastrofalnog potresa došli na Banovinu.

“To je zaista prekrasno, a govori nam o ljubavi koja je zaplamtjela u srcima ljudi i sve ih ujedinila. To je jako dobra poruka djeci, koja mogu naučiti kako se u sličnim situacijama treba ponašati. Mogu otkriti što znači djelotvorna ljubav. Koliko je dragocjena brza pomoć za onoga koji je stradao u nesreći! Koliko je različitih inicijativa došlo i kolika je kreativnost uključena! Važna poruka je i otkriće koliko dobroga leži u ljudima, stoga svatko može potražiti to dobro u sebi. To je poruka naravno i stradalima da nisu sami, što oni sada već dobro osjećaju jer su dobili krov onda kada je krov njihove kuće srušen”, rekla je Pahljina.

Sedmi broj Logosfere

Dok čekate najnoviji broj Logosfere koji pripremamo koncem 2020. godine, od danas vam je dostupan prošlogodišnji broj za listanje i čitanje u digitalnom obliku. Vjerujemo da je vrlo bogat sadržajem, a tema ljudskog dostojanstva – koja je bila i tema logoterapijskog kongresa 2019. godine – prožima cijeli ovaj broj.

 

Održano on-line predavanje generacije F

U ovim izazovnim vremenima, zbog propisanih epidemioloških mjera, ovomjesečna edukacija četvrtog semestra održala se u potpunosti ‘on-line’. Dr. Cvijeta Pahljina je započela predavanje razveseljavajućim Youtube videom Opera ‘Sarajevska opera u vrijeme korone’ – smijeh je ljekovit.

Današnji sadržaj edukacije odnosio se na temu Specifičnosti logoterapijskog pristupa shizofreniji. Osoba koja boluje od shizofrenije nosi težak teret. Najgore je ako se takvog bolesnika pusti bez ikakvog posla, zadatka, bez ikakve okupacije bilo koje vrste. Tako je i Herman Simon još davnih dana proučavajući shizofreniju razvio radnu terapiju te zaključio ‘Besposlenost, neodgovornost i smještaj u zavod najveći je neprijatelj’. Logoterapijska slika čovjeka prikazuje čovjeka kao trodimenzionalno biće – čovjek ima fizičku i psihičku dimenziju, ali on jest duhovna osoba. Duhovna dimenzija je specifično ljudska, i po tom duhovnom je čovjek originalan, jedinstven i neponovljiv. Sve tri dimenzije se isprepliću međusobno u svakoj točki ljudskog postojanja. Tijelo i psiha se mogu razboliti, ali čovjekova duhovna jezgra ne. Franklova 4. teza o osobi tzv. ‘psihijatrijski credo’ govori o tome da osoba zadržava svoje ljudsko dostojanstvo bez obzira na oštećenost psihofizičkog instrumenta – upravo zbog svoje duhovne dimenzije. Stoga je i osoba koja boluje od shizofrenije i dalje jednako vrijedna osoba, dapače još i više vrijedna, jer nosi teško breme svoje bolesti. U logoterapiji se upravo veliko poštovanje iskazuje takvim osobama, jer prema Franklu homo patiens uvijek stoji više od homo fabera. Osoba može postati nemoćna, neprepoznatljiva, nevidljiva, ali ona uvijek zadržava svoje ljudsko dostojanstvo. Ako čovjeka shvaćamo kao duhovno biće, postaje jasno da je on puno više od svog neupotrebljivog psihofizikuma. Frankl kaže da osobu koja boluje od shizofrenije treba poticati na sve ono što ima u svojem slobodnom prostoru. Logoterapijska pomoć kod oboljenja od shizofrenije je suportivna – kako logoterapeut može pomoći? Slušati klijenta, biti tu za njega, poštovati ga, dati mu podršku, životnu snagu, dati mu osjećaj da je dio zajednice. Kako se to radi mogli smo čuti i vidjeti na primjeru on-line logoterapijskog razgovora koji je Dr. Cvijeta Pahljina vodila s osobom kojoj je prije 10 godina dijagnosticirana shizofrenija.

Predstavljamo pet novih diplomanata

Jedan običan, a sasvim poseban dan

Nedjelja, osmi,studeni, 2020. godine, maglovit, prohladan zagrebački dan, uspio nas je zagrijati događajem koji smo svi napeto iščekivali, a posebno pet diplomanata koji su trebali prezentirati svoje diplomske radove iz logoterapije.

U vrlo ugodnom i svečanom ambijentu te prijateljskoj atmosferi ipak se osjećala napetost prije izlaganja radova i ogromno olakšanje i zadovoljstvo nakon završetka izlaganja. Radovi su bili svi odreda izvrsni. Na autentičan način su prikazivali dobro usvojeno teoretsko i praktično znanje iz egzistencijalne analize i logoterapije Viktora E. Frankla – genijalnog filozofa i liječnika, tvorca treće bečke škole psihoterapije. Radovi su proizlazili iz životnog i profesionalnog iskustva diplomanata te primjene logoterapije na području obitelji, bračnih odnosa, mentalnih poremećaja i osobnog duhovnog rasta. Svi diplomanti su i polaznici završne studijske godine iz logoterapije, koja se odnosi na autobiografiju uz poseban logoterapijski pristup, nakon koje će primiti završnu diplomu. Primljena diploma prvog stupnja daje diplomantima kompetencije za primjenu logoterapije na svom profesionalnom području, održavaju predavanja i radionice  te pomažu klijentima, koji ih potraže (uz superviziju tijekom prve godine). Svečano uručivanje diploma izazvalo je zasluženi pljesak prisutnih. Na kraju i fotografija za uspomenu na važno životno postignuće. Posebno treba cijeniti studij uz velika opterećenja svih diplomanata nizom važnih obiteljskih i profesionalnih zadataka, što govori o visokoj motivaciji za upoznavanje logoterapije V. Frankla te veliku odgovornost prema životnom vremenu koje je svakome darovano.

Neka se logoterapija širi zaslugom novih diplomanata te doprinosi njihovom duhovnom razvoju, a na taj način, poboljšanju stanja u društvu ostvarujući klimu naklonjenu životu.

Iznosimo i imena diplomanata te naslove diplomskih radova:

Andreja Oroš – Logoterapijske zadaće

Bernardica Perčin – Porušeni bračni odnosi – logoterapijska pomoć

Jasna Henc – Logoterapija u sestrinskom radu s oboljelima od psihoze

Matej Čuljak – Snaga logoterapije u mome životu

Tomislav Zajec – Logoterapija i panični napad

 

Održano predavanje generaciji G

U Stubici je u hotelu Matija Gubec održano predavanje G-generaciji. Dr. Cvijeta Pahljina je pokazala kako je važno u ovim kriznim vremenima ostati na strani dobra, ne dati vjetar u leđa destruktivnim strujama u društvu.

Veći dio edukanata predavanje je pratio On-line, a desetak pohađatelja je predavanje pratio u kongresnoj dvorani, poštujući sve epidemiološke mjere. Iako su iskustva On-line edukacije većim dijelom pozitivna, želja nam je da se čim prije opet okupimo ‘u živo’ u grupama i na logoterapijskim radionicama.

Tema u drugom semestru o kojoj je dr. Pahljina danas govorila bila je o Patologiji vremena u kojem živimo te o onim stvarima u koje nas takva patologija odvodi, a to su provizorno bivanje, fatalizam, kolektivizam, fanatizam. Dr. Pahljina je ponudila logoterapiju kao lijek u vidu primjerenog životnog držanja, traženja životnog smisla, pronalaženja mjesta za tišinu i razmišljanje, donošenjem odluke za odricanje i vježbe odricanja, imanje osjećaja za sveto i razvjanje osjećaja zahvalnosti. Ovim logoterapijskim koracima moguće je pobijediti egzistencijalni vakuum i ispuniti prazninu života.

Nošena duhom – naša srca pjevaju

Ottawa Institut za logoterapiju – kreirao je projekt nod nazivom “Nošena duhom – naša srca pjevaju”. Cilj projekta je prikupljanje iskustava iz profesionalnog ili osobnog života za vrijeme pandemije COVID-19, a kako bi se ista objavila u knjizi.
Stoga, Institut upućuje poziv svima, a naročito logoterapeutima i edukantima logoterapije, koji osjete da bi mogli dati doprinos ovom projektu kroz svoje kreativno stvaralaštvo i to putem kratke priče, eseja, prozaične skladbe, pjesme, inspirativnog teksta. Namjera je prikupljanje priča o nadahnuću i hrabrosti kao primjene prkosne snage ljudskog duha.
Primjeri se mogu uzeti iz područja zdravstva, socijalne skrbi, volontiranja ili iskustva boravljenja u svojim domovima. To mogu biti primjeri žrtvenih davanja, milosti, ljubaznosti, suosjećanja, zahvalnosti, odlučnosti, hrabrosti, upornosti, strpljenja, uvida ili nadahnuća.