Logoterapija promatra čovjeka kao jedinstvenu egzistenciju sačinjenu od tri nedjeljive dimenzije – tjelesne, psihičke i duhovne. Za razliku od psihoanalize i individualne psihologije, logoterapija u čovjeku pronalazi i duhovnu komponentu – ono specifično ljudsko. Sloboda i odgovornost, savjest, potreba za smislom, sadržani su u duhovnoj čovjekovoj dimenziji. Psihosomatska dimenzija čini dvodimenzionalni paralelogram u kojem se promjene u jednoj dimenziji, nužno odražavaju i na drugu dimenziju. Čovjekova duhovna komponenta nije podložna promjenama u psihofizikumu, nego se iznad njega izdiže (visinska psihologija). Ona koristi tijelo i psihu kao svoj instrument i slobodna je prema njemu zauzeti stav. (TS) vidi -> Tertium datur