Logoterapijski pristup
Logoterapija se pri liječenju ovisnosti koristi multidimenzionalnim pristupom. Potrebno je započeti s malim koracima, pouzdavati se u smisao tih koraka i za vrijeme malih koraka uzimati u obzir nelagodnost.
A. TJELESNA DIMENZIJA:
1. detoksikacija – najčešće se provodi u bolnici
2. bezuvjetna doživotna apstinencija – jer opasnost od ponovne ovisnosti traje cijeloga života (mozak ovisnika ”sijeća se” starih modela ovisnosti i nakon puno godina apstinencije)
B. PSIHIČKA DIMENZIJA
1. sugestivni trening volje – stvoriti distancu prema prisili, ignorirati prisilu, opustiti se i vježbati volju (Mogu ja to! Hoću!), kako bi se stvorila nova pozitivna navika.
2. poticanje apstinencije – odricanje. Budući da se često puta radi o preosjetljivim osobama, potrebno je odmaknuti preosjetljivost jer je ona prepreka odricanju. Potrebno je promijeniti stav ”ja to ne mogu” u ”mogu unatoč…”. Frankl: ”Tko svoju sudbinu drži zapečaćenom, taj je nije u stanju pobijediti.” Nakon odricanja uvijek nastupa radost.
C. DUHOVNA DIMENZIJA
1. posvijestiti odgovornost i prihvatiti odgovornost za svoj problem – pomoći pacijentu da samostalno nađe put do ostvarenja od sebe očekivanih vrijednosti i do ispunjenja od sebe čežnjenog smisla. U logoterapiji se govori o čovjeku kao svjesnom i odgovornom biću (biti čovjek znači biti svjestan i odgovoran). Odgovornost je uvijek osobna (”ovo je moj problem i na meni je da ga riješim!”). Pred kime/pred čime se čovjek osjeća odgovornim: da li pred Bogom, ili pred svojom savješću ili pred zajednicom, pred svojom obitelji, djecom itd. Ovdje ključnu riječ ima savjest.
2. otkriti svoj smiao – razgovor o smislu. Smisao čovjek mora otkriti a ne stvoriti jer smisao nije izraz subjektiviteta, nego je transsubjektivan (Netko je ugradio smisao u nas). U ovisnosti se nameće pitanje smisla, pitanje cilja za koji se isplati boriti, te pitanje vrijednosti zbog kojih se isplati još jednom započeti napor. Zadovoljstvo se javlja kao sporedni efekt nakon što postignemo smislenu zadaću (cilj). Ugoda nikada ne može biti smisao (što više čovjek teži za užitkom, to se više udaljuje od njega).
3. derefleksija – pomaže ovisnicima da preusmjere pažnju s ovisnosti prema drugim sadržajima. Otkrivanje svojih talenata.
4. autotranscendencija – čovjek je sposoban nadići svoju psihofizičku dimenziju kako bi mogao uočiti i tražiti trajne vrijednosti. Čovjek je sposoban preusmjeriti pažnju od sebe prema nečemu što mu je u tom trenutku namijenjeno kao zadaća. Posljedica autotranscendencije je samoostvarenje.
5. prkosna moć duha – unatoč svim poteškoćama ”e baš hoću to učiniti!”
6. promjena životnog stava – promjena negativnih životnih stavova u pozitivne, preuzimanje odgovornosti, osvješćivanje vrijednosti, slobode, zahvalnosti…
D. SOCIJALNA DIMENZIJA
– klubovi liječenih ovisnika
– potpora obitelji, prijatelja, raznih grupa…
– izgraditi novi odnos prema društvu koje pije (KM)