Preminula dr. Biserka Baćani

Dragi naši logoterapeuti,

ovim vas putem obavještavamo kako nas je u 70. godini, dana 24. svibnja 2021., s ovog zemaljskog puta pozdravila naša draga studentica logoterapije Biserka Baćani. Specijalistica oftalmologije, teologinja, istaknuta vjernica laikinja, logoterapeutkinja… (https://ika.hkm.hr/novosti/preminula-dr-biserka-bacani/) samo su neki od naslova i titula koji su obilježili njen profesionalni i osobni život. Kada biste pitali nas koji smo ju poznavali, naša Biba je daleko više od svih naslova i titula koje je za života tako vrijedno i gorljivo ostvarila. Za nju bi se ponizno mogle odnositi riječi psalma: “Gospodine, ti moju užižeš svjetiljku” (Ps 18,29). Te riječi na divan način svjedoče koliko je ulja u svjetiljci života nosila naša Biba. Gospodin joj je uvijek bio na prvom mjestu, pa je sve nekako bilo na svome mjestu. Dotaknuta Božjom milosti i otvorena Njegovoj prisutnosti, revno je svjedočila svoju vjeru, čak i u onim najtežim trenucima ljudske bolesti i patnje. Dana 17. svibnja 2021. nazvala je iz bolnice i kazala kako ovo što prolazi treba prikazati kao žrtvu za nekoga te kako se kroz njen život, a sada i patnju, treba proslaviti Bog. To je bila naša Biba. Sve se riječi, stoga, čine nedovoljne da obujme riznicu bogatstva koju je nosila u sebi ova prekrasna duša.

O mnogobrojnim tragovima koje je naša draga Biba ostavila iza sebe, svjedoče i misli pojedinih studenata naše male grupe: 

   “Vedar duh, osmijeh na licu koji te je krasio i plemenitost tvog duha kojom si svjedočila živog Boga… Takvu ću te pamtiti… Bila mi je čast poznavati te, draga Biba…Počivaj u miru i zagrljaju Božjem…” (T.O.)

     “Biba draga, čim se sjetim tebe, osmijeh mi je na licu, jer vidim raširene ruke koje grle svih nas. Radovala si se i smijala i svjedočila svojim ponašanjem svoju vjeru. Neka ti Gospodin velikodušno blagoslovi tvoju dobrotu koju si obilno širila oko sebe.” (M.P.K.)

“Dragu Biserku upoznala sam na hodniku Vinogradske bolnice prije puno godina, tražeći ordinaciju jednog liječnika. S osmijehom na licu i blagošću duha, dala mi je potrebne informacije, i na moje veliko iznenađenje, broj svog privatnog mobitela. Nakon nekog vremena, nazvala sam ju da joj se zahvalim i od tada je krenulo naše prijateljstvo. Još smo se više zbližile tijekom edukacije na logoterapiji. Mnogo sam joj puta napomenula da je moj život obogaćen upoznavši je i vidim to kao dar od Boga. Razgovarale smo mnogo o različitim situacijama u životu i znala sam joj reći: Vidim te u ovome kao svog Šimuna Cirenca! na što se ona uvijek nasmijala i zahvalila Bogu. Biserka će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Ovaj bih tekst završila citatom: Ljubav Božja ne štiti od boli, nego štiti u boli. (Hans Küng)” (R.N.)

     “Draga moja Biba, hvala ti što sam imala priliku upoznati te na početku našeg studija logoterapije. Onako sitna, oči koje su sjale, osmijeh na licu i uvijek spremna pomoći. Sjećam te se kada si uvijek započela govoriti dok grupa nije imala hrabrosti išta reći. I tijekom svoje bolesti, radeći s jednom mladom djevojkom, probudila si i u njoj smisao života. Nenadoknadiva, jedinstvena, uvijek ćeš ostati u mojim mislima. Nasmijana, vedra, od Isusa voljena…” (M.LJ.)

     “Draga naša Biba, sada je tvoj snažan duh, velik u dobroti i angažiranosti za druge slobodan od okova slabašnog tijela. Sjećam se prvog susreta u Vrapču, na prvom susretu naše male grupe, kad si sjela pored mene. Krhko, mršavo, slabije pokretljivo tijelo skrivalo je veliko srce, brižnu, požrtvovnu, dragu, veselu, energičnu, glasnu, dobrodušnu, otvorenu, zainteresiranu dušu zauzetu oko dobra drugih, Božjih miljenika. Sada ti, Božja miljenice i logoterapeutice, primi vijenac koji ti pripada.” (K.Č.)

     “Sjećam se kako me Biba fascinirala i zadivila svojom borbom s ne tako jednostavnom multiplom. I njenom pobjedom. Prkosna moć duha se udružila s Božjom milosti i nastanila malo tijelo puno radosti i života. Čudo? Ne baš za onoga tko je u potpunosti predan i živi u vjeri i istini. I opet je naša Biba pobijedila….U samonadrastanju, prikazala je svoju patnju za drugoga. I sigurna sam da je otišla spokojna. Drago mi je da sam poznavala tu malu, veliku ženu.” (M.K.)

     “Draga Biba, kada sam kao nova došla u vašu grupu, prva si me prihvatila i prigrlila i učinila sve da se osjećam kao doma. Bila si moj anđeo toplog osmijeha,. Hvala ti na tome… Hvala ti na tvom toplom srcu… “ (M.L.)

     “Draga Biba, hvala ti na toj tvojoj vjeri koja je i u najtežim trenucima nalazila smisao… Hvala ti na zagrljaju kojim si nas sve majčinski dočekivala na susretima grupe… Hvala ti na energičnosti s kojom si obavljala tjelovježbu koju je predvodila naša Marijana:)… Hvala ti na podršci koju si neprestano davala svima, a na poseban način našoj Anji i Marijani koje su mogle u punom smislu suosjećati s tvojom patnjom… Hvala ti na svakom prijevozu u tvom malom autu, kada smo Maja, ti i ja ispunjene odlazile s logoterapijskih susreta… Hvala ti što si jednom prilikom zagrlila mojeg sina, govoreći mu da će sve biti dobro i da se ne mora bojati… Draga Biba, sve riječi mi se čine nesavršene i nedovoljne da išta kažem. Oprosti mi zbog toga. Ljubim te i, s ljudskom žalošću i tugom, govorim: Draga Biba, sada uđi u radost Gospodara svoga!” (M.T.)

     “Biba moja predivna, draga i dobra moja prijateljice. Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh i tvoj snažan zagrljaj. Zagrljaj koji kao da dolazi od najsnažnije osobe na svijetu. Nisam do sada niti bila svjesna koliko sam bila u pravu. Uvijek ću pamtiti radost koju si unosila u svaku prostoriju i veselje koje si donosila u našu grupu. Naučila si me toliko puno toga, ponajviše kako biti istinski dobar čovjek koji je uvijek tu za druge, kako se hrabro nositi sa svim životnim nedaćama, kako nastaviti sa osmijehom koračati dalje bez obzira na sve oluje koje nas okružuju, kako se snažno boriti do samoga kraja. Neizmjerno si mi oplemenila i uljepšala život. Čast mi je što sam imala privilegiju uživati u tvom prijateljstvu. Neopisivo ćeš mi nedostajati i uvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu. Voljeni nikada ne umiru. Čuvali te anđeli nebeski. Puno te volim, draga Biba.” (A.B.)

     “Draga Biba, jako mi je drago što smo se upoznale na putu logoterapije, na putu smisla… Bilo mi je drago poznavati te, tako vedru i dobru dušu… Neka te Gospodin obasja svojom svjetlošću i milošću na putu u vječnost! Sjeti nas se u ovoj dolini suza… Hvala ti, draga Biba.” (S.S.)

     “Draga Biserka, svojim si postojanjem obogatila sve oko sebe. Bila si i ostala nezamjenjiva, sa zadaćom koja je samo tebi povjerena, a ti si je marljivo radila, svakodnevno, noseći svoj križ. Tako sitna ženica si bila, a tako si veliki trag ostavila. U Kraljevstvo svoje neka te primi Svevišnji. Uživaj sada radosno plodove života svoga. Hvala ti na svemu.” (L.J.V.)

Draga naša Biserka, mi smo neizmjerno počašćeni tvojim poznanstvom, dirnuti tvojom ljubavlju koja nas je mijenjala na bolje, zadivljeni tvojom neustrašivom snagom i nepokolebljivom vjerom na putu svetosti…

Zaista, u “Domu Oca našega ima mnogo stanova” (Iv 14,2), a mi, zagledani nadom u vječni život i Svevišnjeg kojem si se tako gorljivo utjecala, znamo da smrt nije kraj i nekako u srcu osjećamo i vjerujemo da će tvoje malo tijelo u Očinskom Domu pronaći kakav kutak za sebe i da ćeš biti zagovornica svima nama koji na putu čovještva, na putu svetosti još trebamo rasti.

Draga naša Biba, ljubimo te i nosimo dalje u svojim mislima i molitvama.

Ljubljena naša, miljenice Božja, sada se smiješ odmoriti…

Intervju Aleksandra Zoe Krušelj

Sve više je prijepora otkud tolika stopa autizma. Je li krivo cjepivo, genetika, ili nešto drugo? Nažalost, da bi autistično dijete izraslo u zrelu osobu treba puno strpljenja i odricanja. Roditelji često ostaju cijeli život uz djecu iz autističnog spektra. Vjerojatnije je da neće imati slobodnog trenutka, mnogi će i psihički stradati, biti iscrpljeni. U ciklusu o logoterapiji ovaj put razgovaramo s Aleksandrom Zoe Krušelj, logoterapeutom, ali i pedagoginjom koja u svom radu terapeutski pomaže kako roditeljima tako i djeci s autizmom. Uz ovaj segment terapije gđa Krušelj suočava se u svojoj terapeutskoj profesiji s nizom drugih psihičkih trauma.

Seebiz: Možete li nam, prije svega, približiti svoj posao odgajatelja ali i rad s autističnom djecom?

Započela bih s činjenicom da nema gotovih recepata, a niti čvrstih pravila u odgojnim postupcima. Važna je kvaliteta naše komunikacije, prepoznavanje i uvažavanje stvarnih interesa djece, stalno se educirati i biti dostupan djetetu kad nas treba. Što se tiče rada s autističnom djecom, nekako sam već davno povezana s tom temom. Prvi put sam se ozbiljnije susrela na fakultetu i izabrala temu za diplomski rad, zatim sam radila u jednoj školi kao asistent dvije godine s autističnom djecom. Na studiju logoterapije sam se ponovo susrela s autizmom i bila mi je bliska tematika i tu sam za diplomski uzela temu rad s autističnom djecom. Najvažnije dvije godine koje sam svakodnevno provodila po par sati s autističnom djecom promijenile su mi poglede i rodila se obostrana ljubav u radu s djecom. Nekako je sve išlo spontano, ja sam njih razumjela, a oni mene… Svaki dan mi je bio ispunjen i potvrđen da sam na dobrom putu i da činim dobro i njima i sebi.

Seebiz: Roditelji u većini slučajeva teško prihvaćaju dijagnozu autizma kod svoje djece. Negacija i dugotrajno poricanje neminovno izaziva traumu?

Sigurno da ta spoznaja nije lako prihvatljiva, ali nije sramota priznati da ne znamo, važno je željeti naučiti. Poželjno bi bilo da roditelji budu podvrgnuti terapiji i poduci o odgojnim postupcima djeteta. Svakako je važno povjerenje roditelja i osobe koja radi s njegovim djetetom.

Seebiz: Često dolazi i do raspada brakova?

Do raspada braka i ovako dolazi ako nema komunikacije, tako da jedan osjećaj bezpomoći prema djetetu i obitelji je sigurno veliki teret. Najvažnije je da partneri razgovaraju. Često ne čujemo jedni druge. Važno je čuti svog partnera. Sa strane roditelja potrebna su velika odricanja, pri čemu je važna suradnja s terapeutom. Samosvijest o uspješnosti svakako će biti poticaj za daljnji rad, a neuspjeh često pridonosi odluci da se odustane. Ako se roditelji međusobno ne slažu i ne postupaju usklađeno, nekontrolirane smetnje ponašanja kod djeteta su češće.

Seebiz: Koliko je teško i naporno skrbiti o djeci s autizmom i kakva je vaša uloga, posao?

Nastojim omogućiti djetetu da izrazi slobodu potisnutih emocionalnih konflikta kroz čvrsto uspostavljanje odnosa povjerenja između mene i djeteta. Sigurno da ima i teških trenutaka kada sve stane ili ide silaznom putanjom. S logoterapijskog aspekta, bez obzira na njihove mentalne i intelektualne determinante, do izrazaja dolazi ono što je specifično ljudsko prema Franklu, ta duhovna dimenzija koja uključuje najveću vrijednost, a to je ljubav.

Seebiz: Logoterapeut ste prve generacije. Koliko se logoterapija razvila u zadnjih par godina, koliko je primjenjiva u ovako teškim traumama i što bi još mogla učiniti?

Logoterapija se razvija u dobrom smjeru i s puno zanimanja, što je dobro za sve nas. Poslije mene još dolaze tri generacije, druga koja je na autobiografiji i dvije grupe studenata koje marljivo upijaju znanje logoterapije. Što logoterapija nudi u teškim traumama? Autotranscendenciju (nadrastanje). Mi smo duhovna bića i uspjevamo pomoću ljubavi prema životu. Ako imamo motiv zahvalnosti, onda u svakom trenutku našega života želimo napraviti najbolje.

Seebiz: Specijalizirali ste se i u asistenturi i pažnji nad djetetom, time, vašom uslugom, roditelji dobivaju i malo slobodnog vremena?

Sigurno da dobiju vrijeme za sebe koje im je prijeko potrebno. Razgovarala sam s roditeljima i neizmjerno im je važna osoba od povjerenja da sa sigurnošću mogu ostaviti svoje dijete i da ne strijepe. Kažu da im je beskrajno važno to vrijeme, za njih. Kažu da ih zajednica ne razumije, a da su i oni samo ljudi i da im treba odmora, da im je važno da ta osoba od povjerenja može prihvatiti tu odgovornost.

Seebiz: Gdje roditelji uvelike griješe u odgoju svoje djece s autizmom?

Roditelji imaju spoznaju o razvojnom poremećaju svog djeteta, ali dok ne prihvate svoje dijete nema pomaka. Zbog neprimjerenog ponašanja djeteta, roditelji se udaljavaju od zajednice. Nekontrolirano ponašanje roditelja koji i sami pate zbog djeteta, štetni su za samo dijete te stvaraju dodatne smetnje u ponašanju. Roditelji često pate zbog takvog djeteta. U početku su vrlo sebični, jer ne žele sebi priznati da im dijete ima poremećaj. To je kao nekakav udarac na njihov ego. Kasnije, kad se pomire s dijagnozom postanu depresivni i sumnjičavi u bilo kakvu mogućnost da se djetetu može pomoći. Puni su strahova da su oni jedini s takvim problemom i da ih nitko ne razumije. To je razlog što uz terapeute postoje i psihijatri koji su specijalizirani za ovakvu vrstu problema. Treba im pribliziti situaciju iz pozitivne perspektive te uz zajedničku pomoć dogovoriti što je najbolje za njihovo dijete.

Seebiz: Hvatate se ukoštac sa svim oblicima psihoterapije. Možete li nam malo pojasniti, opisati, predstaviti s kakvim se sve slučajevima susrećete ?

Ima puno logoterapeutskih tehnika. Naprimjer metoda paradoksne intencije (princip se sastoji u tome da u svim vrstama straha nije ‘najbolji mogući savjet’ koji nam predlaže da strahu izmaknemo ili se protiv njega borimo, nego da pokušamo strah ismijati). Želja i strah naprosto se isključuju: onoga što želimo – ne možemo se bojati. A derefleksija omogućuje klijentu da opazi sto je u životu vrijedno – osim vlastitog JA i njegovih slabosti.

Seebiz: Logoterapija je različita od klasične psihoterapije. Nedavno sam imao prilike čuti da jednoj ženi psihoterapija traje već 15(!)godina?

Svatko je individua za sebe. Tako je i s terapijom. Postoji dijagnostička faza, terapijska faza i postterapijska faza. Terapeut želi o klijentu dobiti što više informacija, kakve probleme ima, koje mogućnosti izbora mu stoje na raspolaganju, zbog čega je to njemu namijenjeno? Smisao ne stvaramo sami, nego ga u toku života otkrivamo.

Život u svakom trenutku ima smisao. Sastavljeni smo od svega što smo proživljavali. Logoterapija vraća čovjeku njegovu duhovnu komponentu.

Seebiz: Svaki klijent zahtjeva drukčiji pristup. Kako pridobijete povjerenje klijenata?

Svakako dajem vremena klijentu u prvoj fazi kontakta da sve ispriča i da ga čujem, da identificiramo problem i dovedemo do toga da njegov vlastiti problem nađe cilj.

Povjerenje je važno ostvariti. Postivati razlicitosti drugih stajališta koje je različitije od našega.

Seebiz: Gdje i kako Vas se može kontaktirati?

Može me se kontaktirati mailom:

aleksk9@gmail.com

i na broj mobitela 091/1110-732