Sedmi broj Logosfere

Dok čekate najnoviji broj Logosfere koji pripremamo koncem 2020. godine, od danas vam je dostupan prošlogodišnji broj za listanje i čitanje u digitalnom obliku. Vjerujemo da je vrlo bogat sadržajem, a tema ljudskog dostojanstva – koja je bila i tema logoterapijskog kongresa 2019. godine – prožima cijeli ovaj broj.

 

Održano on-line predavanje generacije F

U ovim izazovnim vremenima, zbog propisanih epidemioloških mjera, ovomjesečna edukacija četvrtog semestra održala se u potpunosti ‘on-line’. Dr. Cvijeta Pahljina je započela predavanje razveseljavajućim Youtube videom Opera ‘Sarajevska opera u vrijeme korone’ – smijeh je ljekovit.

Današnji sadržaj edukacije odnosio se na temu Specifičnosti logoterapijskog pristupa shizofreniji. Osoba koja boluje od shizofrenije nosi težak teret. Najgore je ako se takvog bolesnika pusti bez ikakvog posla, zadatka, bez ikakve okupacije bilo koje vrste. Tako je i Herman Simon još davnih dana proučavajući shizofreniju razvio radnu terapiju te zaključio ‘Besposlenost, neodgovornost i smještaj u zavod najveći je neprijatelj’. Logoterapijska slika čovjeka prikazuje čovjeka kao trodimenzionalno biće – čovjek ima fizičku i psihičku dimenziju, ali on jest duhovna osoba. Duhovna dimenzija je specifično ljudska, i po tom duhovnom je čovjek originalan, jedinstven i neponovljiv. Sve tri dimenzije se isprepliću međusobno u svakoj točki ljudskog postojanja. Tijelo i psiha se mogu razboliti, ali čovjekova duhovna jezgra ne. Franklova 4. teza o osobi tzv. ‘psihijatrijski credo’ govori o tome da osoba zadržava svoje ljudsko dostojanstvo bez obzira na oštećenost psihofizičkog instrumenta – upravo zbog svoje duhovne dimenzije. Stoga je i osoba koja boluje od shizofrenije i dalje jednako vrijedna osoba, dapače još i više vrijedna, jer nosi teško breme svoje bolesti. U logoterapiji se upravo veliko poštovanje iskazuje takvim osobama, jer prema Franklu homo patiens uvijek stoji više od homo fabera. Osoba može postati nemoćna, neprepoznatljiva, nevidljiva, ali ona uvijek zadržava svoje ljudsko dostojanstvo. Ako čovjeka shvaćamo kao duhovno biće, postaje jasno da je on puno više od svog neupotrebljivog psihofizikuma. Frankl kaže da osobu koja boluje od shizofrenije treba poticati na sve ono što ima u svojem slobodnom prostoru. Logoterapijska pomoć kod oboljenja od shizofrenije je suportivna – kako logoterapeut može pomoći? Slušati klijenta, biti tu za njega, poštovati ga, dati mu podršku, životnu snagu, dati mu osjećaj da je dio zajednice. Kako se to radi mogli smo čuti i vidjeti na primjeru on-line logoterapijskog razgovora koji je Dr. Cvijeta Pahljina vodila s osobom kojoj je prije 10 godina dijagnosticirana shizofrenija.

Predstavljamo pet novih diplomanata

Jedan običan, a sasvim poseban dan

Nedjelja, osmi,studeni, 2020. godine, maglovit, prohladan zagrebački dan, uspio nas je zagrijati događajem koji smo svi napeto iščekivali, a posebno pet diplomanata koji su trebali prezentirati svoje diplomske radove iz logoterapije.

U vrlo ugodnom i svečanom ambijentu te prijateljskoj atmosferi ipak se osjećala napetost prije izlaganja radova i ogromno olakšanje i zadovoljstvo nakon završetka izlaganja. Radovi su bili svi odreda izvrsni. Na autentičan način su prikazivali dobro usvojeno teoretsko i praktično znanje iz egzistencijalne analize i logoterapije Viktora E. Frankla – genijalnog filozofa i liječnika, tvorca treće bečke škole psihoterapije. Radovi su proizlazili iz životnog i profesionalnog iskustva diplomanata te primjene logoterapije na području obitelji, bračnih odnosa, mentalnih poremećaja i osobnog duhovnog rasta. Svi diplomanti su i polaznici završne studijske godine iz logoterapije, koja se odnosi na autobiografiju uz poseban logoterapijski pristup, nakon koje će primiti završnu diplomu. Primljena diploma prvog stupnja daje diplomantima kompetencije za primjenu logoterapije na svom profesionalnom području, održavaju predavanja i radionice  te pomažu klijentima, koji ih potraže (uz superviziju tijekom prve godine). Svečano uručivanje diploma izazvalo je zasluženi pljesak prisutnih. Na kraju i fotografija za uspomenu na važno životno postignuće. Posebno treba cijeniti studij uz velika opterećenja svih diplomanata nizom važnih obiteljskih i profesionalnih zadataka, što govori o visokoj motivaciji za upoznavanje logoterapije V. Frankla te veliku odgovornost prema životnom vremenu koje je svakome darovano.

Neka se logoterapija širi zaslugom novih diplomanata te doprinosi njihovom duhovnom razvoju, a na taj način, poboljšanju stanja u društvu ostvarujući klimu naklonjenu životu.

Iznosimo i imena diplomanata te naslove diplomskih radova:

Andreja Oroš – Logoterapijske zadaće

Bernardica Perčin – Porušeni bračni odnosi – logoterapijska pomoć

Jasna Henc – Logoterapija u sestrinskom radu s oboljelima od psihoze

Matej Čuljak – Snaga logoterapije u mome životu

Tomislav Zajec – Logoterapija i panični napad

 

Održano predavanje generaciji G

U Stubici je u hotelu Matija Gubec održano predavanje G-generaciji. Dr. Cvijeta Pahljina je pokazala kako je važno u ovim kriznim vremenima ostati na strani dobra, ne dati vjetar u leđa destruktivnim strujama u društvu.

Veći dio edukanata predavanje je pratio On-line, a desetak pohađatelja je predavanje pratio u kongresnoj dvorani, poštujući sve epidemiološke mjere. Iako su iskustva On-line edukacije većim dijelom pozitivna, želja nam je da se čim prije opet okupimo ‘u živo’ u grupama i na logoterapijskim radionicama.

Tema u drugom semestru o kojoj je dr. Pahljina danas govorila bila je o Patologiji vremena u kojem živimo te o onim stvarima u koje nas takva patologija odvodi, a to su provizorno bivanje, fatalizam, kolektivizam, fanatizam. Dr. Pahljina je ponudila logoterapiju kao lijek u vidu primjerenog životnog držanja, traženja životnog smisla, pronalaženja mjesta za tišinu i razmišljanje, donošenjem odluke za odricanje i vježbe odricanja, imanje osjećaja za sveto i razvjanje osjećaja zahvalnosti. Ovim logoterapijskim koracima moguće je pobijediti egzistencijalni vakuum i ispuniti prazninu života.

Nošena duhom – naša srca pjevaju

Ottawa Institut za logoterapiju – kreirao je projekt nod nazivom “Nošena duhom – naša srca pjevaju”. Cilj projekta je prikupljanje iskustava iz profesionalnog ili osobnog života za vrijeme pandemije COVID-19, a kako bi se ista objavila u knjizi.
Stoga, Institut upućuje poziv svima, a naročito logoterapeutima i edukantima logoterapije, koji osjete da bi mogli dati doprinos ovom projektu kroz svoje kreativno stvaralaštvo i to putem kratke priče, eseja, prozaične skladbe, pjesme, inspirativnog teksta. Namjera je prikupljanje priča o nadahnuću i hrabrosti kao primjene prkosne snage ljudskog duha.
Primjeri se mogu uzeti iz područja zdravstva, socijalne skrbi, volontiranja ili iskustva boravljenja u svojim domovima. To mogu biti primjeri žrtvenih davanja, milosti, ljubaznosti, suosjećanja, zahvalnosti, odlučnosti, hrabrosti, upornosti, strpljenja, uvida ili nadahnuća.

ODGODA: Međunarodni logoterapijski kongres u Zagrebu

Obavještavamo zainteresirane da će se logoterapijski kongres održati u rujnu u Zagrebu. Razlog odgode je prilagođavanje epidemiološkoj situaciji.

O datumu ćemo na vrijeme obavijestiti putem ovih mrežnih stranica.

 

Međunarodni kongresi u organizaciji Hrvatske udruge za logoterapiju ‘LOGOS’ već se godinama održavaju pod zajedničkim imenom – ‘Društvo nije zdravo, ali je ozdravljivo’. Do sada smo obradili razne aktualne teme koje utječu na živote pojedinca i društva kao zajednice, a ove nam je godine kongresna tema

VRIJEDNOSTI KAO PUT KA SMISLU

Osobne vrijednosti su svakako onaj pokretač u nama koji nas privlači nekom određenom smislu i koji nas motivira, nekoj osobi ili nekoj stvaralačkoj ili doživljajnoj akciji. U ovom kontekstu imat ćemo međunarodne predavače, ali i predavače iz Hrvatske. Najavljujemo i nekoliko zanimljivih radionica.

Prijave za kongres bit će otvorene USKORO

Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu

Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu i doktorirala sa 77 g.

Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro, kaže psihijatrica Cvijeta Pahljina

 

 

Cvijeta Pahljina, naša ugledna psihijatrica s dugogodišnjom adresom u Sloveniji, ni sa 77 godina ne miruje pa je tako ovoga listopada – doktorirala.

– Nije to bio kao i svaki drugi ispit, jer je taj ispit za mene bio vrlo ugodan doživljaj, s obzirom na godine i zadatak koji trebam napraviti, a to je prenijeti znanje dalje. Disala sam cijelim plućima – govori nam Cvijeta i dokazuje da za obrazovanje nikad nije kasno.

– Pa, otišla sam u penziju, ne u mirovinu! – kaže sa smiješkom.

– Mogu reći da mi je ovo najintenzivniji dio života. Posla ne nedostaje, a osim predavanja na studiju logoterapije i putovanja u Zagreb dva puta mjesečno, ‘zapošljavaju’ me i djeca i unuci – dodaje.

Rođena je na otoku Rabu, kako sama kaže, ‘najljepšem otoku na svijetu’.

– Djetinjstvo mi je bilo obasjano suncem, uronjeno u more, mirise borove šume i tamjana brojnih večernjica i nedjeljnih misa. Bila je tu i glazba s orgulja te moje upoznavanje zvukova klavira i pjevanja u dječjem crkvenom zboru, koji je vodila Slovenka, časna Cirila. Ne mogu bez tog otoka pa ljetujem tamo svake godine, za mene je to ljekovito – kaže Cvijeta, koja se djevojački prezivala Bakota. Suprugovo prezime Pahljina isto je rapskog podrijetla.

Posljednjih četrdeset godina živi u Celju. U celjskoj regiji su tražili liječnike pa se sa suprugom, također liječnikom, uputila tamo. Dobili su stalni posao, stan, ali su se i namjeravali vratiti kad djeca krenu u školu. No “privremeno” je postalo – stalno.

– Uvijek smo vjerovali da ćemo se vratiti. Kratko, prije odlaska u Sloveniju, živjeli smo kod mojih na Rabu, u malom stanu, ali smo se ubrzo odselili. Mladi par mora imati mogućnosti živjeti sam, odvojen od primarne obitelji, imati svoj prostor za ljubav i svađu. To je za njih najbolji način da opstanu – smatra.

Njezin suprug je ‘otišao na drugu stranu’ prije deset godina. S njim ima šestero djece, dva sina i četiri kćeri, na koje je jako ponosna. Jedan joj sin živi u Berlinu, drugi u Celju, dok je jedna kći u Norveškoj, druga u karmelićanskom samostanu u Đakovačkoj Breznici, treća na Rabu, a četvrta s njom živi u Celju. Ima i petero unučadi.

– Hrvatska nam je ipak ostala prva domovina. Nekako sam imala kroz sve ove godine osjećaj da spajam te dvije zemlje – mislim da je dobro graditi mostove, a to je posebna privilegija koju sam imala u životu, toliko veza je stvoreno između prijatelja, između studenata – nastavlja Cvijeta.

Kao psihijatrica, nakon rada u psihijatrijskim bolnicama u Hrvatskoj i Sloveniji, ljudima je potporu pružala i u vlastitoj ambulanti za pomoć u krizi u Celju.

– Još pomažem kao psihijatar ljudima u krizi u okviru Zavoda za zdravstveno varstvo u Celju. Prije 33 godine osnovala sam prvi telefon za pomoć ljudima u krizi u Sloveniji, koji je radio izvan zdravstvenih ustanova, a 1994. godine potaknula sam osnivanje slovenskoga Saveza za telefonsku pomoć u krizi, gdje sam bila dugogodišnja predsjednica – pripovijeda nam uvijek smirena Cvijeta.

 

Prije odlaska u mirovinu odradila je postspecijalistički studij logopedije Viktora Frankla kod dr. Elizabeth Lucas u Beču. S edukacijama u Sloveniji započela je 2010., a u Hrvatskoj 2011. godine.

– Imam dojam da se na studij javljaju ljudi koji žele pomoći sebi ili drugima pa u svoje sredine prenose optimističnu poruku – da život u svim okolnostima ima smisla. Smatram da smo odgovorni i pozvani da budemo sustvaratelji svijeta u kojemu živimo – kaže nam.
Logoterapija je, nastavlja, psihoterapijski pravac i u sebi sadrži elemente duhovnog pokušavajući pomoći čovjeku da otkrije ‘kakvog smisla imaju njegov život, odnosi i poziv’. Pitanje je ključno da možemo ići dalje, tek tad počinje naše iscjeljenje, kaže ova ugledna liječnica. I novac, i ugled, i moć, ako se gubi smisao, mogu nas dovesti do granice samoubojstva.

Na upit je li i ona pronašla svoj smisao, kaže kako se posljednjih godina transformirala od liječnika do učitelja – i tako želi prenositi to znanje dalje. Kaže, ima životne zadaće koje mora ispuniti jer – tko bi ih ispunio umjesto nje.

– Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro. Taj osjećaj da sam im potrebna, da me trebaju, da su mi zahvalni i da me vole ulijevao mi je nepresušni osjećaj ispunjenosti, korisnosti i smisla mojeg vlastitog života – kaže psihijatrica.

Logoterapija u čovjeku traži dobro, nešto na što se čovjek može osloniti. Primjerice, ako se čovjek bori s ovisnošću i nije sposoban apstinirati, a ima, primjerice, talent za slikanje, dok slika on će zaboraviti da treba alkohol. Koncentracija se tako usmjerava na nešto drugo.

– Nekad se u jednom razgovoru može doći do zaključka što je smisao nečijeg života, dok ih je nekad potrebno više. Nekad se kroz iskustvo vlastite nesreće dolazi do novih spoznaja, zato i patnja nekad ima svoj smisao – kaže.

Istraživanje za doktorski rad pod nazivom ‘Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na doživljaj profesionalnog identiteta, zadovoljstva pozivom i smisla poziva, te na doživljaj zadovoljstva životom i smisla života’ odradila je u šest osnovnih škola u Zagrebu pa nam kaže kako je 99 posto učitelja zaključilo da im je logoterapija pomogla ‘osvijetliti’ njihov životni put.

– Logoterapija vraća čovjeku njegovo dostojanstvo. To je izrazito bitno u radu s traumatiziranim i depresivnim ljudima. Taj duhovni element koji nas razlikuje od životinja dobili smo od Stvoritelja u trenutku začeća. Svi smo rođeni njegovom voljom, pa ako znamo da nam je on dao život, znat ćemo i da ‘vrijedimo’. Puno sam radila sa ženama koje su napravile abortus i koje su se kasnije teško nosile s time da su uzele djetetu šansu da proživi život na zemlji. Nikako si to nisu mogle oprostiti. Ali osoba kao takva ne može se uništiti, ona, jednom stvorena, živi i dalje. Dakle, to dijete negdje postoji, njegov duh negdje postoji. Predočujem im tad da je ono sad u nekom drugom obliku, primjerice anđela koji je gleda i ne želi da si ona zbog toga uništi život, nego želi da učini puno dobrih djela – zaključuje ova otmjena dama.

Preuzeto s portala 24 sata

Studijsko putovanje u Beč 2019.

Jedan autobus, pun budućih logoterapeuta, radosno se otisnuo put Beča, u posjet prof.dr. Elizabeth Lukas koja nas je srdačno primila i poklonila nam svoje vrijeme, znanje, iskustvo i na tome joj od srca zahvaljujemo. S ovog smo se putovanja vratili bogatiji za još jedno iskustvo te za neka nova i produbljena stara prijateljstava. Bio je to jedan poseban i lijep dan.

Gostovanje na Laudato TV

Dana 11. listopada 2019. godine na Laudato televiziji u emisiji “Jeste li znali?” gostovala je dr. Cvijeta Pahljina. Tema emisije je ljudski govor koji razotkriva dušu – što prlja naše riječi i komunikaciju, rak-rani hrvatskoga naroda – psovci i njezinim posljedicama. O društvu koje nije zdravo, ali je ozdravljivo, o smislu života, o Bogu u podsvijesti i o ulozi patnje.