Dalekosežan je utjecaj Franklova izuzetnog života i rada. Već je i samo njegovo pisanje utjecalo na različite ljude. Franklovo djelo značajno je utjecalo na profesore, studente, religijske vođe (uključujući i rimokatoličkog papu Pavla VI.), političare, filozofe, psihologe, psihijatre i milijune drugih u potrazi za smislom u svom životu. Pa ipak, on je bio samo skroman čovjek kojemu nije bilo stalo do toga da se reklamira u skladu s modernim trendom toga vremena.
Donosio je nadahnuće onima čiji su životi bili ispunjeni patnjom. Primjerice, sedamnaestogodišnji mladić iz Teksasa, Jerry Long, nakon automobilske nesreće ostao je kvadriplegičar. Tipkati je mogao samo uz pomoć štapića veličine olovke koji je držao u ustima. No, nije odustajao od želje da postane psiholog jer je volio ljude i želio im je pomoći. Pročitavši knjigu Život uvijek ima smisla, napisao je pismo Franklu te naveo kako mu se čini da su njegove poteškoće daleko manje od onih koje su pretrpjeli Frankl i njegovi drugovi.
Ipak, svaki put kad bi pročitao Franklovu knjigu, Jerry je otkrivao nove uvide. Napisao je: ‘Patio sam, ali znam da nikad ne bih postigao ovako mnogo da nisam patio.’ Kad je naposlijetku osobno upoznao dr. Frankla, rekao mu je: ‘U nesreći mi je slomljena kralješnica, ali ne i moj duh.‘
Evo kako to kaže Frankl: ‘Ne morate patiti da biste naučili. No, ako ne naučite nešto iz patnje nad kojom nemate nikakvu kontrolu, tada vaš život postaje uistinu besmislen… Način na koji čovjek prihvaća svoju sudbinu – stvari koje su izvan njegove kontrole – može donijeti dublji smisao njegovu životu.’
Iz knjige: A. Pattakos: Zatočenici vlastitih misli, Zagreb 2010. str. 47.
