Preminula dr. Biserka Baćani

Dragi naši logoterapeuti,

ovim vas putem obavještavamo kako nas je u 70. godini, dana 24. svibnja 2021., s ovog zemaljskog puta pozdravila naša draga studentica logoterapije Biserka Baćani. Specijalistica oftalmologije, teologinja, istaknuta vjernica laikinja, logoterapeutkinja… (https://ika.hkm.hr/novosti/preminula-dr-biserka-bacani/) samo su neki od naslova i titula koji su obilježili njen profesionalni i osobni život. Kada biste pitali nas koji smo ju poznavali, naša Biba je daleko više od svih naslova i titula koje je za života tako vrijedno i gorljivo ostvarila. Za nju bi se ponizno mogle odnositi riječi psalma: “Gospodine, ti moju užižeš svjetiljku” (Ps 18,29). Te riječi na divan način svjedoče koliko je ulja u svjetiljci života nosila naša Biba. Gospodin joj je uvijek bio na prvom mjestu, pa je sve nekako bilo na svome mjestu. Dotaknuta Božjom milosti i otvorena Njegovoj prisutnosti, revno je svjedočila svoju vjeru, čak i u onim najtežim trenucima ljudske bolesti i patnje. Dana 17. svibnja 2021. nazvala je iz bolnice i kazala kako ovo što prolazi treba prikazati kao žrtvu za nekoga te kako se kroz njen život, a sada i patnju, treba proslaviti Bog. To je bila naša Biba. Sve se riječi, stoga, čine nedovoljne da obujme riznicu bogatstva koju je nosila u sebi ova prekrasna duša.

O mnogobrojnim tragovima koje je naša draga Biba ostavila iza sebe, svjedoče i misli pojedinih studenata naše male grupe: 

   “Vedar duh, osmijeh na licu koji te je krasio i plemenitost tvog duha kojom si svjedočila živog Boga… Takvu ću te pamtiti… Bila mi je čast poznavati te, draga Biba…Počivaj u miru i zagrljaju Božjem…” (T.O.)

     “Biba draga, čim se sjetim tebe, osmijeh mi je na licu, jer vidim raširene ruke koje grle svih nas. Radovala si se i smijala i svjedočila svojim ponašanjem svoju vjeru. Neka ti Gospodin velikodušno blagoslovi tvoju dobrotu koju si obilno širila oko sebe.” (M.P.K.)

“Dragu Biserku upoznala sam na hodniku Vinogradske bolnice prije puno godina, tražeći ordinaciju jednog liječnika. S osmijehom na licu i blagošću duha, dala mi je potrebne informacije, i na moje veliko iznenađenje, broj svog privatnog mobitela. Nakon nekog vremena, nazvala sam ju da joj se zahvalim i od tada je krenulo naše prijateljstvo. Još smo se više zbližile tijekom edukacije na logoterapiji. Mnogo sam joj puta napomenula da je moj život obogaćen upoznavši je i vidim to kao dar od Boga. Razgovarale smo mnogo o različitim situacijama u životu i znala sam joj reći: Vidim te u ovome kao svog Šimuna Cirenca! na što se ona uvijek nasmijala i zahvalila Bogu. Biserka će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Ovaj bih tekst završila citatom: Ljubav Božja ne štiti od boli, nego štiti u boli. (Hans Küng)” (R.N.)

     “Draga moja Biba, hvala ti što sam imala priliku upoznati te na početku našeg studija logoterapije. Onako sitna, oči koje su sjale, osmijeh na licu i uvijek spremna pomoći. Sjećam te se kada si uvijek započela govoriti dok grupa nije imala hrabrosti išta reći. I tijekom svoje bolesti, radeći s jednom mladom djevojkom, probudila si i u njoj smisao života. Nenadoknadiva, jedinstvena, uvijek ćeš ostati u mojim mislima. Nasmijana, vedra, od Isusa voljena…” (M.LJ.)

     “Draga naša Biba, sada je tvoj snažan duh, velik u dobroti i angažiranosti za druge slobodan od okova slabašnog tijela. Sjećam se prvog susreta u Vrapču, na prvom susretu naše male grupe, kad si sjela pored mene. Krhko, mršavo, slabije pokretljivo tijelo skrivalo je veliko srce, brižnu, požrtvovnu, dragu, veselu, energičnu, glasnu, dobrodušnu, otvorenu, zainteresiranu dušu zauzetu oko dobra drugih, Božjih miljenika. Sada ti, Božja miljenice i logoterapeutice, primi vijenac koji ti pripada.” (K.Č.)

     “Sjećam se kako me Biba fascinirala i zadivila svojom borbom s ne tako jednostavnom multiplom. I njenom pobjedom. Prkosna moć duha se udružila s Božjom milosti i nastanila malo tijelo puno radosti i života. Čudo? Ne baš za onoga tko je u potpunosti predan i živi u vjeri i istini. I opet je naša Biba pobijedila….U samonadrastanju, prikazala je svoju patnju za drugoga. I sigurna sam da je otišla spokojna. Drago mi je da sam poznavala tu malu, veliku ženu.” (M.K.)

     “Draga Biba, kada sam kao nova došla u vašu grupu, prva si me prihvatila i prigrlila i učinila sve da se osjećam kao doma. Bila si moj anđeo toplog osmijeha,. Hvala ti na tome… Hvala ti na tvom toplom srcu… “ (M.L.)

     “Draga Biba, hvala ti na toj tvojoj vjeri koja je i u najtežim trenucima nalazila smisao… Hvala ti na zagrljaju kojim si nas sve majčinski dočekivala na susretima grupe… Hvala ti na energičnosti s kojom si obavljala tjelovježbu koju je predvodila naša Marijana:)… Hvala ti na podršci koju si neprestano davala svima, a na poseban način našoj Anji i Marijani koje su mogle u punom smislu suosjećati s tvojom patnjom… Hvala ti na svakom prijevozu u tvom malom autu, kada smo Maja, ti i ja ispunjene odlazile s logoterapijskih susreta… Hvala ti što si jednom prilikom zagrlila mojeg sina, govoreći mu da će sve biti dobro i da se ne mora bojati… Draga Biba, sve riječi mi se čine nesavršene i nedovoljne da išta kažem. Oprosti mi zbog toga. Ljubim te i, s ljudskom žalošću i tugom, govorim: Draga Biba, sada uđi u radost Gospodara svoga!” (M.T.)

     “Biba moja predivna, draga i dobra moja prijateljice. Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh i tvoj snažan zagrljaj. Zagrljaj koji kao da dolazi od najsnažnije osobe na svijetu. Nisam do sada niti bila svjesna koliko sam bila u pravu. Uvijek ću pamtiti radost koju si unosila u svaku prostoriju i veselje koje si donosila u našu grupu. Naučila si me toliko puno toga, ponajviše kako biti istinski dobar čovjek koji je uvijek tu za druge, kako se hrabro nositi sa svim životnim nedaćama, kako nastaviti sa osmijehom koračati dalje bez obzira na sve oluje koje nas okružuju, kako se snažno boriti do samoga kraja. Neizmjerno si mi oplemenila i uljepšala život. Čast mi je što sam imala privilegiju uživati u tvom prijateljstvu. Neopisivo ćeš mi nedostajati i uvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu. Voljeni nikada ne umiru. Čuvali te anđeli nebeski. Puno te volim, draga Biba.” (A.B.)

     “Draga Biba, jako mi je drago što smo se upoznale na putu logoterapije, na putu smisla… Bilo mi je drago poznavati te, tako vedru i dobru dušu… Neka te Gospodin obasja svojom svjetlošću i milošću na putu u vječnost! Sjeti nas se u ovoj dolini suza… Hvala ti, draga Biba.” (S.S.)

     “Draga Biserka, svojim si postojanjem obogatila sve oko sebe. Bila si i ostala nezamjenjiva, sa zadaćom koja je samo tebi povjerena, a ti si je marljivo radila, svakodnevno, noseći svoj križ. Tako sitna ženica si bila, a tako si veliki trag ostavila. U Kraljevstvo svoje neka te primi Svevišnji. Uživaj sada radosno plodove života svoga. Hvala ti na svemu.” (L.J.V.)

Draga naša Biserka, mi smo neizmjerno počašćeni tvojim poznanstvom, dirnuti tvojom ljubavlju koja nas je mijenjala na bolje, zadivljeni tvojom neustrašivom snagom i nepokolebljivom vjerom na putu svetosti…

Zaista, u “Domu Oca našega ima mnogo stanova” (Iv 14,2), a mi, zagledani nadom u vječni život i Svevišnjeg kojem si se tako gorljivo utjecala, znamo da smrt nije kraj i nekako u srcu osjećamo i vjerujemo da će tvoje malo tijelo u Očinskom Domu pronaći kakav kutak za sebe i da ćeš biti zagovornica svima nama koji na putu čovještva, na putu svetosti još trebamo rasti.

Draga naša Biba, ljubimo te i nosimo dalje u svojim mislima i molitvama.

Ljubljena naša, miljenice Božja, sada se smiješ odmoriti…