NOVO!!! – Logoterapijske radionice

Kroz radionice i razgovore u grupi imat ćete priliku susresti se s osnovnim pojmovima logoterapije i egzistencijalne analize te upoznati impresivan život i rad dr.
Viktora Frankla, utemeljitelja i osnivača logoterapije i egzistencijalne analize.
Radionice su namijenjene svima onima koji žele raditi na sebi, na svojem osobnom rastu te ostvariti bolje međuljudske odnose.

Radionice se održavaju pod stručnim vodstvom logoterapeuta.

Rad se odvija u zatvorenim grupama, a upisati se mogu svi zainteresirani, bez obzira na dob, obrazovanje i sl.
Nakon završetka ciklusa radionica svaki sudionik dobiva potvrdu o sudjelovanju.

Radionice će se održavati od listopada 2021. u Zagrebu, dva puta mjesečno (svaki drugi petak od 18:00 do 20:00 sati) u trajanju od 15 mjeseci.

Prilog za radionice je 400,00 kn mjesečno po osobi.

BROJ SUDIONIKA U JEDNOJ GRUPI OGRANIČEN JE NA 15 OSOBA

UPISI TRAJU DO 26. RUJNA

Prijaviti se možete na ovoj poveznici

Neke od tema koje ćemo obrađivati:
(za bolji prikaz kliknite na slikicu!)

Preminula dr. Biserka Baćani

Dragi naši logoterapeuti,

ovim vas putem obavještavamo kako nas je u 70. godini, dana 24. svibnja 2021., s ovog zemaljskog puta pozdravila naša draga studentica logoterapije Biserka Baćani. Specijalistica oftalmologije, teologinja, istaknuta vjernica laikinja, logoterapeutkinja… (https://ika.hkm.hr/novosti/preminula-dr-biserka-bacani/) samo su neki od naslova i titula koji su obilježili njen profesionalni i osobni život. Kada biste pitali nas koji smo ju poznavali, naša Biba je daleko više od svih naslova i titula koje je za života tako vrijedno i gorljivo ostvarila. Za nju bi se ponizno mogle odnositi riječi psalma: “Gospodine, ti moju užižeš svjetiljku” (Ps 18,29). Te riječi na divan način svjedoče koliko je ulja u svjetiljci života nosila naša Biba. Gospodin joj je uvijek bio na prvom mjestu, pa je sve nekako bilo na svome mjestu. Dotaknuta Božjom milosti i otvorena Njegovoj prisutnosti, revno je svjedočila svoju vjeru, čak i u onim najtežim trenucima ljudske bolesti i patnje. Dana 17. svibnja 2021. nazvala je iz bolnice i kazala kako ovo što prolazi treba prikazati kao žrtvu za nekoga te kako se kroz njen život, a sada i patnju, treba proslaviti Bog. To je bila naša Biba. Sve se riječi, stoga, čine nedovoljne da obujme riznicu bogatstva koju je nosila u sebi ova prekrasna duša.

O mnogobrojnim tragovima koje je naša draga Biba ostavila iza sebe, svjedoče i misli pojedinih studenata naše male grupe: 

   “Vedar duh, osmijeh na licu koji te je krasio i plemenitost tvog duha kojom si svjedočila živog Boga… Takvu ću te pamtiti… Bila mi je čast poznavati te, draga Biba…Počivaj u miru i zagrljaju Božjem…” (T.O.)

     “Biba draga, čim se sjetim tebe, osmijeh mi je na licu, jer vidim raširene ruke koje grle svih nas. Radovala si se i smijala i svjedočila svojim ponašanjem svoju vjeru. Neka ti Gospodin velikodušno blagoslovi tvoju dobrotu koju si obilno širila oko sebe.” (M.P.K.)

“Dragu Biserku upoznala sam na hodniku Vinogradske bolnice prije puno godina, tražeći ordinaciju jednog liječnika. S osmijehom na licu i blagošću duha, dala mi je potrebne informacije, i na moje veliko iznenađenje, broj svog privatnog mobitela. Nakon nekog vremena, nazvala sam ju da joj se zahvalim i od tada je krenulo naše prijateljstvo. Još smo se više zbližile tijekom edukacije na logoterapiji. Mnogo sam joj puta napomenula da je moj život obogaćen upoznavši je i vidim to kao dar od Boga. Razgovarale smo mnogo o različitim situacijama u životu i znala sam joj reći: Vidim te u ovome kao svog Šimuna Cirenca! na što se ona uvijek nasmijala i zahvalila Bogu. Biserka će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Ovaj bih tekst završila citatom: Ljubav Božja ne štiti od boli, nego štiti u boli. (Hans Küng)” (R.N.)

     “Draga moja Biba, hvala ti što sam imala priliku upoznati te na početku našeg studija logoterapije. Onako sitna, oči koje su sjale, osmijeh na licu i uvijek spremna pomoći. Sjećam te se kada si uvijek započela govoriti dok grupa nije imala hrabrosti išta reći. I tijekom svoje bolesti, radeći s jednom mladom djevojkom, probudila si i u njoj smisao života. Nenadoknadiva, jedinstvena, uvijek ćeš ostati u mojim mislima. Nasmijana, vedra, od Isusa voljena…” (M.LJ.)

     “Draga naša Biba, sada je tvoj snažan duh, velik u dobroti i angažiranosti za druge slobodan od okova slabašnog tijela. Sjećam se prvog susreta u Vrapču, na prvom susretu naše male grupe, kad si sjela pored mene. Krhko, mršavo, slabije pokretljivo tijelo skrivalo je veliko srce, brižnu, požrtvovnu, dragu, veselu, energičnu, glasnu, dobrodušnu, otvorenu, zainteresiranu dušu zauzetu oko dobra drugih, Božjih miljenika. Sada ti, Božja miljenice i logoterapeutice, primi vijenac koji ti pripada.” (K.Č.)

     “Sjećam se kako me Biba fascinirala i zadivila svojom borbom s ne tako jednostavnom multiplom. I njenom pobjedom. Prkosna moć duha se udružila s Božjom milosti i nastanila malo tijelo puno radosti i života. Čudo? Ne baš za onoga tko je u potpunosti predan i živi u vjeri i istini. I opet je naša Biba pobijedila….U samonadrastanju, prikazala je svoju patnju za drugoga. I sigurna sam da je otišla spokojna. Drago mi je da sam poznavala tu malu, veliku ženu.” (M.K.)

     “Draga Biba, kada sam kao nova došla u vašu grupu, prva si me prihvatila i prigrlila i učinila sve da se osjećam kao doma. Bila si moj anđeo toplog osmijeha,. Hvala ti na tome… Hvala ti na tvom toplom srcu… “ (M.L.)

     “Draga Biba, hvala ti na toj tvojoj vjeri koja je i u najtežim trenucima nalazila smisao… Hvala ti na zagrljaju kojim si nas sve majčinski dočekivala na susretima grupe… Hvala ti na energičnosti s kojom si obavljala tjelovježbu koju je predvodila naša Marijana:)… Hvala ti na podršci koju si neprestano davala svima, a na poseban način našoj Anji i Marijani koje su mogle u punom smislu suosjećati s tvojom patnjom… Hvala ti na svakom prijevozu u tvom malom autu, kada smo Maja, ti i ja ispunjene odlazile s logoterapijskih susreta… Hvala ti što si jednom prilikom zagrlila mojeg sina, govoreći mu da će sve biti dobro i da se ne mora bojati… Draga Biba, sve riječi mi se čine nesavršene i nedovoljne da išta kažem. Oprosti mi zbog toga. Ljubim te i, s ljudskom žalošću i tugom, govorim: Draga Biba, sada uđi u radost Gospodara svoga!” (M.T.)

     “Biba moja predivna, draga i dobra moja prijateljice. Zauvijek ću pamtiti tvoj osmijeh i tvoj snažan zagrljaj. Zagrljaj koji kao da dolazi od najsnažnije osobe na svijetu. Nisam do sada niti bila svjesna koliko sam bila u pravu. Uvijek ću pamtiti radost koju si unosila u svaku prostoriju i veselje koje si donosila u našu grupu. Naučila si me toliko puno toga, ponajviše kako biti istinski dobar čovjek koji je uvijek tu za druge, kako se hrabro nositi sa svim životnim nedaćama, kako nastaviti sa osmijehom koračati dalje bez obzira na sve oluje koje nas okružuju, kako se snažno boriti do samoga kraja. Neizmjerno si mi oplemenila i uljepšala život. Čast mi je što sam imala privilegiju uživati u tvom prijateljstvu. Neopisivo ćeš mi nedostajati i uvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu. Voljeni nikada ne umiru. Čuvali te anđeli nebeski. Puno te volim, draga Biba.” (A.B.)

     “Draga Biba, jako mi je drago što smo se upoznale na putu logoterapije, na putu smisla… Bilo mi je drago poznavati te, tako vedru i dobru dušu… Neka te Gospodin obasja svojom svjetlošću i milošću na putu u vječnost! Sjeti nas se u ovoj dolini suza… Hvala ti, draga Biba.” (S.S.)

     “Draga Biserka, svojim si postojanjem obogatila sve oko sebe. Bila si i ostala nezamjenjiva, sa zadaćom koja je samo tebi povjerena, a ti si je marljivo radila, svakodnevno, noseći svoj križ. Tako sitna ženica si bila, a tako si veliki trag ostavila. U Kraljevstvo svoje neka te primi Svevišnji. Uživaj sada radosno plodove života svoga. Hvala ti na svemu.” (L.J.V.)

Draga naša Biserka, mi smo neizmjerno počašćeni tvojim poznanstvom, dirnuti tvojom ljubavlju koja nas je mijenjala na bolje, zadivljeni tvojom neustrašivom snagom i nepokolebljivom vjerom na putu svetosti…

Zaista, u “Domu Oca našega ima mnogo stanova” (Iv 14,2), a mi, zagledani nadom u vječni život i Svevišnjeg kojem si se tako gorljivo utjecala, znamo da smrt nije kraj i nekako u srcu osjećamo i vjerujemo da će tvoje malo tijelo u Očinskom Domu pronaći kakav kutak za sebe i da ćeš biti zagovornica svima nama koji na putu čovještva, na putu svetosti još trebamo rasti.

Draga naša Biba, ljubimo te i nosimo dalje u svojim mislima i molitvama.

Ljubljena naša, miljenice Božja, sada se smiješ odmoriti…

Održan VI. međunarodni kongres logoterapije

U Stubičkim Toplicama, u Hotelu Matija Gubec,održan je VI. po redu međunarodni kongres logoterapije. Tema ovogodišnjeg kongresa bila je ‘Vrijednosti kao put prema smislu’. Kongres je održan hibridno, dakle, mogao se pratiti u živo ili OnLine. Predavanja su održali eminentni predavači iz Hrvatske, Slovenije, Kanade i Japana.

Osvrćući se na završeni kongres, dr. Cvijeta Pahljina je rekla: “Dok nam još svima odzvanjaju u ušima i srcima prekrasne melodije upravo proteklog kongresa te promišljanja vezana uz predavanja i radionice, željela bih posebno zahvaliti svima koji su aktivno sudjelovali u radu kongresa u njegovoj organizaciji i izvedbi, ubrajajući i Zbornik radova i Logosferu te posebno pohvaliti Barbaru Pahljina, koja je u svemu tome imala bitnu ulogu! Čestitke osobama koje su dobile potvrdu za status ‘Učitelja logoterapije’. Uvjerena sam da će znati sačuvati osnovne Franklove poruke za buduće generacije logoterapeuta.”

dr.sc. Cvijeta Pahljina
Program i Zbornik radova kongresa možete pronaći na linkovima:
Zbornik radova – Kongres 2021. godine
Program Kongresa 2021. na hrvatskom jeziku
Program Kongresa 2021. na engleskom jeziku

Prizor iz Logodrame
Organizatori:
Hrvatska udruga za logoterapiju – Logos
Hrvatski centar za logoterapiju i egzistencijalnu analizu – HCLEA

Sudionici u prikazu Logodrame

Sudionici u prikazu Logodrame

Logodrama: profesor Immanuel Kant, Sokrat i Baruch de Spinoza

Novo izdanje knjige ‘Liječnik i duša’

Nedavno je u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno re-izdanje Franklovog prvijenca ‘Liječnik i duša’. Ovu knjigu s punim pravom možemo nazvati ‘biblijom’ logoterapije.

Predgovor ovom novom izdanju knjige ‘Liječnik i duša’ napisao je dr. Križo Katinić, psihijatar, psihoterapeut, profesor i publicist.

Knjigu možete nabaviti u knjižarama Kršćanske sadašnjosti po pristupačnoj cijeni od 100,00 kn.

 

U novom broju časopisa KANA, kao jedan od središnjih tekstova, objavljen je razgovor s dr. Križom Katinićem. U razgovoru se, osim na spomenutu knjigu i logoterapiju, osvrnuo na temu smrti, straha od smrti, gubitka smisla, odnos kršćanske vjere i smisla i niz drugih zanimljivih tema, kojima je u pozadini bogato iskustvo dr. Katinića s pacijentima.

Dr. Križo Katinić za Kanu: ‘Želimo li izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi’

“Jasno je da je današnji čovjek (ako samo pomislimo na ovu globalnu koronakrizu) zabrinut, nesiguran, ustrašen, osamljen, unatoč svim pomagalima modernoga svijeta. Frankl upravo inzistira na neuništivoj potrebi čovjeka za traženjem smisla. To se osobito vidi u kriznim i tragičnim životnim situacijama u kojima ga vjera u smislenost života najlakše napušta. On tvrdi da je smisao moguće naći uvijek, bez obzira na teškoće, do posljednjeg daška života. Kao polazište za nalaženje smisla navodi usmjerenje na istinske vrijednosti, posebice na stajališne vrijednosti – one vrijednosti koje se odnose na zauzimanje stavova i onda kada nikakvim činom ne možemo promijeniti nepovoljnu stvarnost”, ističe dr. Katinić. Povezao je te teze i s Franklovom knjigom Liječnik i duša, rekavši da čitanjem te knjige nakon početne privlačnosti teksta neminovno slijedi teži postupak susretanja s vlastitim nedoumicama i zabludama u traženju smisla, uz nužan rastanak s lakim obećanjima na putu istinskog osmišljavanja života kao takvog, zamiješanog u gustu melasu turobne svakodnevice.

Dr. Katinić nerijetko govori o smrti i često je u njezinoj blizini, odnosno prati ljude koji se suočavaju ili s vlastitom smrću ili sa smrću drage i bliske osobe. Jednom je prilikom istaknuo da je fascinantno kako ljudi pred smrt odjednom počnu drukčije gledati na vrijednosti, točnije dijeliti važno od nevažnoga, relativizirati nepotrebne nesporazume i složene odnose s drugima. Na pitanje zašto smo skloni čekati do zadnjeg trenutka da bismo bacili drukčije svjetlo na vlastiti život, dr. Katinić je kazao:

“Živimo u svijetu obećanja, u svojevrsnom zaboravu, čini nam se da za sve uvijek ima vremena. Živimo kao da nam je obećan život koji tek treba jednom doći. I to je ljudski. Smrt bi jednom, tamo negdje na kraju, trebala doći, o njoj ne mislimo rado jer remeti naše planove, nade i očekivanja… Kad se suočimo s bliskom smrću, vremena više nema, počnemo misliti na ono propušteno, pogrešno učinjeno ili uopće na ono što nije, a moglo je i trebalo biti učinjeno. U tom se sastoji ta »fascinacija zadnjeg trenutka« u kojoj nam se stvari poslože i postanu jasne…”

Osvrnuo se i na to kako na vrijeme prepoznati gubitak smisla ili pak kako ga izbjeći:

“Ako želimo izbjeći gubitak smisla, moramo se probuditi iz provizornog drijemeža i trajanja po inerciji. Nije dobro da to učinimo kada je već prekasno”, napominje dr. Križo Katinić čiji razgovor za Kanu u cijelosti potražite u tiskanom izdanju revije.

Konkretna logoterapija

U pravilu suvremeni čovjek ima dovoljno onoga od čega može živjeti. Ali ono što mu često nedostaje jest znanje o pitanju čemu njegov život.

Tom je dijagnozom bečki psihijatar, neurolog i utemeljitelj logoterapije, Viktor Frankl, sažeo glavni problem koji do danas nije nimalo izgubio na aktualnosti.

E. Lukas slovi za najvažniju Franklovu učenicu u cijelom svijetu. U mnogim publikacijama ona zorno prikazuje na koji način logoterapija pomaže kod psihičkih bolesti, kako obogaćuje svakodnevicu zdravih osoba i kako sve nas nadahnjuje da vodimo smislen, uspješan život.

„Psihoterapija u dostojanstvu“ drugo je zajedničko djelo koje objedinjuje logoterapijsku teoriju (Lukas) s praksom brojnih primjera (Schonfeld).

Odgovoriti životu

Ovih je dana hrvatskom čitateljstvu predstavljena još jedna dragocjena knjiga Viktora Frankla. Riječ je o njegovoj autobiografiji objavljenoj pod naslovom ‘Odgovoriti životu’. Knjiga je objavljena u Nakladi Slap.

Franklovo svjedočanstvo iz Auschwitza dirnulo je milijune čitatelja. Ali, kako je tekao njegov život nakon toga? Tko je čovjek koji stoji iza tih knjiga? U ovoj autobiografiji svjetski poznati psihijatar priča o iskustvima koja su ga potakla na istraživanja sposobnosti suočavanja s krizama i problemima te učinila utemeljiteljem psihoterapije usmjerene na traženje smisla ljudske egzistencije: njegova židovska roditeljska kuća, rani doticaji sa Sigmundom Freudom i Alfredom Adlerom, njegov rad s mladima u krizama u kojima pomišljaju na samoubojstvo, njegovo protivljenje eutanaziji u vrijeme nacizma, političke posljedice. Izlazak iz logora i povratak u Beč, gdje je proveo ostatak života.

Fotografije iz obiteljske arhive nadopunjuju sjećanja Viktora E. Frankla, koji unatoč gubicima i patnji koje je proživio nije izgubio vjeru u dobro u čovjeku.

 

Misliti na druge uvijek je ljekovito

Razgovor s dr. Cvijetom Pahljinom, hrvatskom psihijatricom i utemeljiteljicom logoterapeutske metode Viktora Frankla u Hrvatskoj

Autor: Đurđa Beraković – Preuzeto s portala Bitno.net

Profesorica logoterapije i psihijatrica dr. Cvijeta Pahljina osvrnula se na teške prilike i situaciju u kojoj su se mnogi našli zbog pandemije koronavirusa i nakon razornih potresa te poručila: “Misliti na druge uvijek je ljekovito. Time se pokazuje naša ljudska sposobnost da zaboravimo na sebe i damo u središte svog interesa drugu osobu. To je najviše što čovjek kao duhovno biće može.” Istaknula je kako, osim fizičke i psihičke dimenzije, svaka osoba ima i duhovnu dimenziju, koja nam je dana u trenutku začeća, od Stvoritelja.

Bit ljubavi je usrećiti nekoga

“Po toj iskri Božjega Duha Njemu smo slični. On nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Ta Iskra ne umire, ona je vječna. Stvarajući nas mislio je na nas, na svakoga pojedinačno. Stvorio nas je iz ljubavi prema nama. On sam sebi je dovoljan, ali Ljubav želi nekoga usrećiti. Bit ljubavi je usrećiti nekoga, misleći na nekoga, radeći dobro za nekoga”, naglasila je.

U ovoj situaciji punoj različitih opterećenja, iskušenja, pitanja na koja ne znamo odgovore, važno je, kaže, da generacija koja nosi veću odgovornost, pruža primjer kako izdržati te zahtjevne situacije, kako sačuvati unutrašnji mir, ali iznad svega kako svjedočiti ljubav.

“Dobra je predodžba oceana iznad kojeg mogu puhati vjetrovi, dignuti se ogromni valovi, ali u svojoj dubini ocean zadržava mir. Slično bismo i mi u sebi samima trebali imati stabilan mir, mir koji proizlazi iz povjerenja u Stvoritelja, mir koji proizlazi iz toga da nam to povjerenje predstavlja čvrsti stup za kojeg se možemo uvijek u životu uhvatiti. Ta vertikala prema Bogu nešto je najviše što možemo prenijeti i dati drugima, bilo djeci ili ljudima oko nas u potrebi. Treba im reći da postoji vertikala za koju se mogu čvrsto uhvatiti i prepustiti sve brige Onome koji zna odgovore na sva pitanja na koja mi ne znamo”, rekla je.

Istaknula je također da u trenutku u kojem jesmo treba napraviti ono što nam se čini najsmislenije i najpotrebnije naše pozornosti.

Svatko može potražiti dobro u sebi

“Baviti se onime što nas u tom trenutku okružuje – naša je zadaća. Ljudi imaju kućne ljubimce koje vode u šetnju i brinu se za njih, imaju cvijeće koje treba zalijevati… Ali, više i od kućnih ljubimaca i od cvijeća važne su osobe, ljudi na koje ne treba zaboraviti u teškim prilikama, poput ovih vezanih uz potres i koronavirus”, istaknula je.

Svakako, napomenula je, to su prilike da pokažemo svoju solidarnost, da pokušamo, koliko se može, pomoći na bilo koji način, svatko prema onome kako može – netko može materijalno, netko može svojim dobrovoljnim radom, netko svojim radom u stručnim službama – poput vatrogasaca, zdravstvenih radnika i slično.

“Pedagozi su svakako u posebnoj poziciji zbog održavanja nastave. Potrebno je ne gubiti previše vremena kako bi se prijenos znanja nastavio u nekom optimalnom ritmu. To je dobro jer se time odvraća pažnja od svega dramatičnog, stresnog, opterećujućeg s čime se djeca i mladi mogu teško nositi. Naravno, to ne znači negirati probleme”, napomenula je Pahljina.

Pohvalila je i velik broj volontera koji su odmah nakon katastrofalnog potresa došli na Banovinu.

“To je zaista prekrasno, a govori nam o ljubavi koja je zaplamtjela u srcima ljudi i sve ih ujedinila. To je jako dobra poruka djeci, koja mogu naučiti kako se u sličnim situacijama treba ponašati. Mogu otkriti što znači djelotvorna ljubav. Koliko je dragocjena brza pomoć za onoga koji je stradao u nesreći! Koliko je različitih inicijativa došlo i kolika je kreativnost uključena! Važna poruka je i otkriće koliko dobroga leži u ljudima, stoga svatko može potražiti to dobro u sebi. To je poruka naravno i stradalima da nisu sami, što oni sada već dobro osjećaju jer su dobili krov onda kada je krov njihove kuće srušen”, rekla je Pahljina.

Sedmi broj Logosfere

Dok čekate najnoviji broj Logosfere koji pripremamo koncem 2020. godine, od danas vam je dostupan prošlogodišnji broj za listanje i čitanje u digitalnom obliku. Vjerujemo da je vrlo bogat sadržajem, a tema ljudskog dostojanstva – koja je bila i tema logoterapijskog kongresa 2019. godine – prožima cijeli ovaj broj.